1. Schweizer - Sennenhunde Festival in Mallnitz - 2006

     Krenuli smo ujutro, u srijedu 14. 6. Bilo je lijepo vrijeme, nije bilo gužve i nakon skoro 4 sata lagane vožnje i dva stajanja mi smo stigli u Mallnitz. Putem smo vidjeli predivna mjesta, krajolike i kuće/kućice.
Put je bio lagan i jednostavan tako da se nismo izgubili (*hihi*). Aron je predivno podnio dulju vožnju, samo je spavao ili gledao oko sebe, kamo to idemo. Čim smo došli u Mallnitz, Aron je živnuo tolikim veseljem, kakvo do sada još nismo vidjeli. Skoro pa da je znao da je došao u svoje prirodno okruženje (habitat). Zrak je bio tako čist... ma ništa blizu Zagrebu. Sve je uredno, postavili su posebne kontejnere i vrećice za pokupiti za psima, klupica i lijepih malih parkića svugdje, kultura visoke razine, a krajolik je neodoljiv. Svatko tko dođe u Mallnitz poželi jednoga dana opet doći.

       Nakon što smo se smjestili u pansion i ostavili stvari, uputili smo se u razgledavanje divnog grada. Fotić niti u jednom trenutku nije imao mira jer sve je toliko predivno da se jednostavno mora slikati. Sve do mraka smo šetali, a onda smo se vratili u pansion da se odmorimo od puta.
       Sljedeće jutro imali smo jako lijepu misu na otvorenome, a prigoda je bila blagdan Tjelovo. Misa nije bila uobičajena. Svećenik, građani, turisti i psi su u procesiji išli od malog oltara do oltara koji su bili postavljeni po gradu i kod svakog od oltara se održao mali dio mise. Neki građani su bili odjeveni u narodne nošnje. Bilo je i limene glazbe koja je svirala nakon svakog malog djela mise. Stvarno je bilo jako lijepo.

      Nakon doručka i lijepe procesije otišli smo razgledavati mjesta okolo Mallnitza, točnije... otišli smo na jezero Stappitzer see i krenuli putićem dalje od njega. Aron se u jezeru naravno okupao, ali i u rijeci pokraj koje smo šetali, cijelo vrijeme je veselo okolo nas trčao i prvi put upoznao krave.
Lijepo je za vidjeti da krave i konji slobodno mogu hodati okolo. Samo malo izvan grada niti jedno stado krava nije zatvoreno u nekim malim prostorima već im je dana sloboda.

Dok smo se mi šetali u Mallnitzu se održavalo ispitivanje prirodnih nagona (namjena) Švicarskih planinskih pasa i dr. Bio je agility, vuča kolica ali i ono što je mene jako iznenadilo, kontrolirani napad. A da netko ne kaže da Švicarski planinski psi to ne rade samo zato jer to kod nas (u Hrvatskoj) nije običaj, evo slika za dokaz. :-)

Navečer smo se još malo prošetali gradom, slikali grad, pse i Arona.

     U petak ujutro se održavala izložba muških pasa (švicarkih planinskih pasa) na kojoj smo ostali skoro do kraja, naravno slikali i uživali u tolikim lijepim psima. Nakon izložbe smo opet išli dalje razgledavati. Ovaj put smo otišli na Jamnig Hütte na visini oko 1820 m n/v. Tamo je Aron najviše uživao jer makar nam je bilo vruče i bili smo u kratkim rukavima, okolo nas je bilo neotopljenog snijega u kojem se Aron vrlo rado igrao, ležao, valjao... No vrijeme se lagano naoblačilo pa smo se nakon duge šetnje i kratke stanke u lijepom domu na vrhu, iz kojeg smo slikali Mallnitz sa visine, vratili u grad i još lagano šetali.

    U subotu ujutro, po rasporedu smo imali klupsku izložbu u kojoj je i Aron sudjelovao. Tako je u Mallnitzu prvi put dobio crvenu vrpcu i svoj prvi pravi pehar. Naravno tko sretniji od nas jer on (valjda) ne shvaća što to znači, već je samo puno mazio sve nas.

     Nakon izložbe, zbog naoblake se nismo usudili nikamo daleko šetati. Otišli smo na već posjećeno Stappitzer jezero i okolo gdje smo se još malo slikali i uživali za zadnji dan u tom predivnom mjestu. No ipak nas je kiša uhvatila, neki (ja *hihi) su se malo smočili a neki ne, no i to je bio dio zabavnog iskustva.

     A onda je nažalost došla i ta nedjelja - dan putovanja natrag kući u Zagreb. Bilo nam je teško otići, još smo se malo prošetali i slikali, a onda krenuli doma.
Ovo iskustvo nikada nećemo zaboraviti. Bilo nam je predivno i nezaboravno.
Nadam se da ćemo se jednoga dana opet vratiti na nekoliko dana u Mallnitz.

Slike možete vidjeti u Aronovom albumu 2004-2006.