2. Schweizer - Sennenhunde Festival in Mallnitz - 2007

2.6.2007-10.6.2007.

Album slika - Mallnitz 2007

Dan 6.6.2007.

           Krenuli smo kasnije nego očekivano, tek oko 12. U 12:26 smo izašli iz Zagreba i krenuli na naš put prema Mallnitzu.
Prošle godine nam je trebalo manje od 4 sata (oko 4 sata) do Mallnitza, ali zato je ove godine bila velika gužva na cesti, odnosno puno radova, česti zastoji na autoputu i uvrštavanje u jednu traku. Zato je naše putovanje ovaj put trajalo skoro 6 sati (nevjerojatno!). Na INFO recepciju smo stigli na vrijeme dok su još radili (svom srećom), ali nam je dan skoro pa cijeli prošao.

           Vrijeme nam je tako i onako bilo nikakvo. Skrasili smo se u pansion - Jägerhof. Opet isti kao i prošle godine, zbog čega smo bili jako sretni. Otišli smo se malo prošetati gradom, malo je pala i kišica i brzo je pao mrak, sli unatoč tome imali smo ugodnu prvu šetnjicu i prisjetili se prošle godine.

           Zed je super podnio put, pošto mu je ovo bila prva dulja vožnja autom. Veći dio je spavao (fino na meni da mi ne bude hladno) i bilo je potrebno stati samo jednom da se prošeću i obave svoje.
Aron uopće nije htio spavati, makar su mu se na kraju tako zatvarala okeca da sam samo čekala da padne u san. Ali ne!, on je uporno sjedio i promatrao kamo se ide.
Zato su nakon šetnje i punih trbuhića lijepo umorni zaspali u čvrsti san, očekujući bolje vrijeme sljedeći dan i još puno novih iskustva.

Dan 7.6.2007.

           Imali smo ugodno jutarnju šetnju, ali je i dalje bilo oblačno. Tu i tamo bi se spustila koja kišica, ali to je bilo tako slabo da nismo trebali kišobrane i sl. samo je fotić trebao biti pospremljen (na moju veliku žalost).

           Nakon doručka je bila velika misa za Tijelovo, jednako kao i prošle godine, svi građani, većina vlasnika švicarskih planinskih pasa i njihovi vlasnici su prošli grad i na svakom križu je obavljen dio mise.
Nakon toga smo otišli na Stappizer See (da se malo prisjetimo prošle godine) i prošli tri sata dugu šetnju, istu stazu kao i prošle godine.

           I tu je kišica svako toliko padala, ali ništa posebno da nas omete. Dečki su uživali u potocima i jezeru. Zed se prvi put suočio vodom *LOL*, koja ga je apsolutno fascinirala. Isprva ju je samo gledao, u potok je otišao za Aronom i kada je napokon ušao malo dublje, potpuno je poludio od sreće i veselja što je napokon „osvojio Ameriku“, naš mali Columbo.

           U jezero se nije usudio ući, makar ga je Aron zvao na igru (unutra). No pao je u jezero na istom mjestu kao i prošle godine (što je cijeli stvar činilo još više smiješno), jer je trava koja raste iz jezera jako visoka, i kao niti Aron prošle godine se ne kuži da nema zemlje, i pljus, cijeli se fino smočio. No to ga nije omelo, niti splašilo još više. I dalje je bio svoj šlamapavi Zed.

           Na kraju puta smo se sjeli u restoran gdje su zaspali kao klade i spavali bi i dulje nego što jesu da smo ih pustili.
Navečer smo imali Sennenhund roštiljijadu u Sennenhund Cityu, gdje smo svi jako lijepo uživali i papali.
A Aron se tako jako svidio svima da je čak dobio ponudu da bude tata. Buduća mama je predivna, imala je uzgojnu sljedeći dan koju je prošla, ali Aron neće moći biti tata na kraju, barem ovaj put, jer je u Austriji uzgoj puno stroži. Sutkinje su odlučile da će joj dati uzgojnu radi predivnog karaktera, ali radi nečega (što nisam potpuno shvatila) će one odlučiti s kim će imati prvo leglo.
Još smo se malo prošetali stazicom oko grada (inače je sve puno lijepih staza za šetnju) i otišli skroz umorni spavati. Ne znam tko je bio više umoran, oni li mi.

Dan 8.6.2007.

           Imali smo veliku Sennenhund šetnju iz Mallnitza do Obervellacha Puno nas se skupilo. Krenuli smo u 9:15 sa glavnog trga u Mallnitzu a tamo smo stigli oko 1 (kako tko, hihi).
           Tempo je bio podosta brz i zadnjih od prilike 30-40 minuta se ide po strašnom usponu, velikim strminama i jako uskim stazama. Svima nam je bilo super, ali trebalo je to sve proći :D Teško je za opisati, jednostavno se treba doživjeti. Stvarno teška staza, ali predivna, stvarno predivna. Koliko god bili umorni na kraju, em pogled na grad, i taj neopisivo dobar osjećaj su potpuno vrijedi svakog truda da se taj put prođe.
Natrag smo išli malim vlakićem na kotače, koji vuče jedan jaki traktor (ne bi vjerovali) i svi peseki su sa svojim vlasnicima bili u njemu. :-D
Jednostavno neopisivo dobro iskustvo. Nikada to nećemo zaboraviti…
           Ja sam vodila Arona a roditelji su imali Zed. Mi smo ih na usponu podosta prešišali i tek se kasnije opet našli na vrhu. Dakle, kako je mene Aron oduševio. Nisam mu ništa govorila cijelim putem, tono je znao što želim od njega. Bez ikakve naredbe je išao uz nogu, pratio moj tempo, stao kada i ja, krenuo i prelazio put kako i ja. Ma jednostavno takva predivna sinkronizacija….
           Inače su svi dečki bili na lajnama jer je u društvu bila jedna kujica koja je bila u debelom tjeranju (tako da joj se krv podosta vidjela gdje god je stala).
Koliko sam dobila pričom, i Zed je bio predobar, jako poslušan i miran. Kada se trebalo ići sporije išao je sporije, kada se trebalo nekoga vuči :lol: vuko je, čekao i odmarao kada je trebao, ma jednostavno na ovakvim izletima kada nije sve svakodnevno zapravo shvatim (shvatimo) koliko su nam psi predivni i predobri i toliko vezani uz nas da je to neopisivo riječima…
           Niti jedan od njih se nije bojao u vlakiću, čak me Aron oduševio svom smirenošću, a inače je ipak malo napeti kada je zatvoren u nepoznatom prostoru. Davao je puse sve u šesnaest, mazio se… dok je Zed spavao pobjednički san, nije se dao omesti niti u jednom trenutku, osim kada se hrana dijelila hihi.

           Navečer smo se još malo prošetali jezerom i umorni otišli spavati. Mislim da je Zed svaku večer bio najviše umoran od svih nas. Ipak je to prvi put da je bio toliko aktivan svaki dan.
Inače mu je to svakodnevno planinarenje donijelo samopouzdanja u hod i trčanje. Sve bolje prati Arona koji je definitivno najbrži i najspretniji Bernski kojeg znam (ipak je najlakši).

Dan 9.6.2007.

           Ujutro smo imali izložbu, vidjeli puno lijepih peseka, Zed je osvojio veliki pehar (veći od Aronovog od prošle godine), Aron samo lijepi opis o ocjenu jer je u njegovom razredu bilo 14 preedivnih bernskih medeka :-D Stvarno su bili jedan ljepši od drugog…

           Ali to je dečkima bilo ružno i glupo. Imali smo lijepo sunčano vrijeme koje smo potrošili u Sennenhund cityu.
Nakon ručka smo se prošetali do Jamnig hüte i s tom šetnjom je Zed vidio sve naše puteve od prošle godine plus jedna više (planinarenje do Obervellacha).

           Navečer smo u gradskoj prostoriji za (svakakve) sastanke pogledali sve najljepše pse izložbe, dobili naš, odnosno Zedov pehar, igrali tombolu u kojoj su dečki dobili još jednu zdjelicu (prošle godine je Aron dobio jednu sklopivu za šetnje) i još puno poslastica. Inače su dečki dobili puno poslastica od svih ljudi koji su im se divili (samo su žderali), u šetnjama im se naravno apetit digao do maximuma (čak i Aronu) i na izložbi u srijedu na dolasku smo dobili velike vreće samo poslastica za dečke.

Dan 10.6.2007.

           Imali smo još jednu kratku šetnju našim najdražim gradićem u Austrijskim Alpama, pozdravili smo se sa našim novim i starim (od prošle godine) prijateljima i krenuli doma. Putovali smo 4 i pol sata. Definitivno manje od puta do tamo ali još uvijek više nego prošle godine. Dečki su i ovaj put super podnijeli. Vrijeme je bilo toplo i sunčano ali uz klimu sve oni mogu podnijeti.

           Sretni sa našim novim predivnim iskustvima, sjećanjima i puno slika, veselimo se sljedećoj godini kada će biti još više događanja unutar festivala, a možda bude i na Božić, što se nadamo da ćemo sve uspjeti posjetiti.

Eto nadam se da ste uživali čitati kako smo uživali, mi smo jednostavno još uvijek pod dojmovima svih doživljaja, nismo još uvijek potpuno svjesni da smo doma (što nam je jako žao, jer je gore predivno), ali brzo će doći sljedeća godina i još puno novih druženja.